“It’s not unusual to discover people who commit terroristic-type crimes against humanity are followers of other violent people or groups. They attach themselves to some ideology or belief system that, in their minds, morally justifies homicide, suicide or both. These guys are what we consider to be losers in life. They have not accomplished much”

Eric Frein

Frein had interest in Serbian army group involved in Srebrenica Genocide

BY TERRIE MORGAN-BESECKER

Eric Matthew Frein’s infatuation with the Serbian military is evident in the uniforms he wears in photographs splashed across the Internet.

If the clothes make the man, they may also reveal a more sinister side of the accused cop killer’s psyche. Read the rest of this entry »

Ako se neko poziva na ljubav, taj nema pojma da je ljubav prolazna stvar. Kada prođe zaljubljenost na površinu isplivaju sve one stvari koji su se godinama gurale pod tepih.

Mostar, Bosna i Hercegovina

“Odlučila sam prekrstiti svoje djete, iako mi je to kao muslimanki teško palo. Ne želim da bude nacionalno neopredijeljena. Znam kako je meni, vjerojatno ću do kraja života osjećati podjele i ne želim da njoj bude tako.” Alenka (Spahalić) Ban, Mostar.

* * *

Nije rijetko čuti od muslimana Bošnjaka koji žive u Srbiji, izuzev Sandžaka, da na sebe gledaju kao na Srbe muslimanske vjere. Pored toga, oni govore srpskom ekavicom, a ne svojim maternjim bosanskim jezikom. Stide se svog jezika iako je prvi rječnik bosanskog jezika objavljen 200 godina prije prvog rječnika srpskog jezika. Međutim, učestal je broj i onih koji oko vrata nose pravoslavni krst. 

Taj kompleks inferiornosti iz godine u godinu uzima sve više maha i rezultirao je asimilacijom ogromnog broja Bošnjaka na Balkanu u Srbe, Hrvate i “ostale”.
(nastavi čitati / osvježi stranicu)

Oko 1 million Bošnjaka i njihovih potomaka izgubilo je svoj nacionalni Bošnjački identitet, kulturu, tradiciju, a velikim dijelom i svoj maternji Bosanski jezik, i to direktno zbog prakse etnički mješovitih brakova na Balkanu u kojima su potomci Bošnjaka (a velikim dijelom i sami Bošnjaci(inje) koji su u ušli u takve vrste bračnih zajednica) postajali “neko drugi.”

Primetili smo da pre i posle svake trke ljubiš krst oko vrata? – To mi je poklonio jerusalimski patrijarh Irinej prilikom mog boravka u Izraelu. Nosim ga jer sam pobožan i svako veče se zahvaljujem bogu na svemu… U crkvu idem jednom u nedelju ili dve.”

Ovo su riječi Emira Bekrića u intervjuu za srbijanski magazin “ALO”. Sin Atifa Bekrića, Emir je inače atletičar koji na svojim rukama ima tetovazu “SRBIJA” ispisanu na ćirilici, a oko vrata pravoslavni krst. On je potomak iz etnički mješanog braka (otac Bošnjak, majka Srpkinja) i kao na stotine hiljada drugih “mješanaca” na prostoru bivše Jugoslavije, on je asimiliran čisto u Srbina.

Isto tako, srbijanski diplomata, Vuk Jeremić, kojeg je rodila majka bošnjakinja, uporno se bori za srpske ciljeve i omaložava bošnjačke žrtve genocida. On sebe smatra velikim Srbinom i aktivan je u političkim ofanzivama protiv muslimana (Bošnjaka i Albanaca) i promocijama srpskih ratnih pjesama uz koje su četnici klali Bošnjačke žene i djecu kako u 2-gom svjetskom ratu tako i tijekom etničkog čišćenja BiH od 1992-95.

Postavlja se pitanje, kakve koristi mi Bošnjaci imamo iz ovakvih bračnih zajednica kada se buduća pokoljenja iz tih brakova asimiliraju u druge etničke grupe? Dali je nama Bošnjacima uopšte i stalo do naše kulture, tradicije, jezika, narodnosti, domovine, njegovanja i očuvanja našeg porijekla i vaspitavanja naše djece da znaju osnove svog identiteta?

Mješoviti brakovi ruše etnički identitet grupe/a i sa time ugrožavaju kompaktnost iste/ih. Produkt tih mješanih brakova su u većem broju slučajeva djeca koja bivaju pokrštena ili imaju problema sa svojm nacionalnim identitetom, jer su “neopredjeljeni”, tj. nemogu da se opredjele ni za jednu stranu; oni za sebe tvrde da su ‘Bosanci’ ili ‘Hercegovci’ i time smanjuju broj Bošnjaka na popisu stanovništva (ovakvim pristupom Bošnjaci od relativne većine postanu manjina u etnički mješanim opštinama, a teritorij takvih opština pada u ruke Srbima i Hrvatima). Stoga, Bošnjaci nemaju apsolutno nikakve koristi od onih koji se deklarišu kao “neopredjeljeni,” (ili u sličnim verzijama, “Bosanci”, “Hercegovci”, “Jugosloveni”, “Ostali” itd.)

“Ako se neko poziva na ljubav, taj nema pojma da je ljubav prolazna stvar.  Kada prođe zaljubljenost na površinu isplivaju sve one stvari koji su se godinama gurale pod tepih.”

Nadasve, mješoviti brakovi vode ka asimilaciji budućih pokoljenja iz tih brakova u Srbe i Hrvate ili “neopredjeljenje”, time smanjujući broj rođenih Bošnjaka i povećavanjem broja Srba i Hrvata i ostalih. A svi znamo da su Bošnjaci vitalni i ključni dio opstanka Bosne i Hercegovine. Da nije bilo Bošnjaka, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Dobro je poznato da bi i Srbi i Hrvati radije živjeli u sklopu svojih ‘proširenih’ “maternjih” država (Srbije i Hrvatske) nego u sklopu države BiH koju supokušali uništiti u prethodnom ratu i pripojiti projektu Velike Srbije i Velike Hrvatske.

Na popisu stanovništva 1991 godine, Mostar je imao oko 10% stanovnika koji su se izjasnili “Jugoslaveni”.” To su bili egoistični Bošnjaci iz etnički mješanih brakova koji su marili samo za svoje brakove, a ne za svoju državu ili za svoju naciju. Pravo je čudo da smo uopšte i uspjeli odbraniti Bosnjačku opštinu Istočni Mostar i zadržati je u svojim rukama. Ali od 1991 pa do sada, stvari u Mostaru se nisu promijenile nabolje.

Primjera radi, Nino Zelenika, 25-godišnji Mostarac, kojemu je otac Hrvat, a majka Bošnjakinja, ostao je ‘neopredjeljen.’ Nino planira otići iz Mostara kada diplomira. Evo sta on kaže: “Ne želim za 40 godina još uvijek razgovarati o tome tko je Hrvat a tko Bošnjak. Imam potrebu za normalnijim životom, a ovdje ga ne vidim ni u budućnosti.” Znači, on kao ‘neopredjeljeni’ jedva čeka da napusti BiH. Njega niti zanima očuvanje Bosne i Hercegovine niti opstanak Bošnjaka na ovim prostorima. Kakve koristi sada Bošnjaci, a i sama Bosna i Hercegovina, imaju od ljudi kao što je Nino Zelenika? Apsolutno nikakve.

Uzmimo primjer Alenke Ban (Alenka Spahalić Ban), tridesetčetverogodišnje Bošnjakinje iz Mostara. Njihova kći, Ornela Ban, ima 14 godina i ‘Hrvatica’ je. Pohađa hrvatsku školu, nosi hrvatsko prezime i Alenka je pristala da se prekrsti premda joj je to kao muslimanki teško palo. Iako postavlja pitanje zašto njezino dijete ne može biti ‘‘i jedno i drugo,” na kraju sama kaže:

”Ne želim da bude nacionalno neopredijeljena. Znam kako je meni, vjerojatno ću do kraja života osjećati podjele i ne želim da njoj bude tako.”

Ispravno je pitati kakvu korist mi Bošnjaci, a i naša maternja domovina Bosna i Hercegovina, imamo iz ovakvih brakova, uzimajući u obzir da Bošnjakinje — poput Alenke Ban — krste i sebe i svoju djecu i voljno se asimiliraju u Hrvate? Mi smo na gubitku.

Zar je Bošnjacima i nakon dva krvava rata, dva etnička čišćenja i dva genocida (1941-45 i 1992-95), još uvijek svejedno da li će oni i njihova maternja država još uvijek postojati u narednih 100 godina? Uzimajući kakvi smo neodgovorni i kako nam je sve svejedno, mi vjerovatno i ne zaslužujemo da imamo državu.

“Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime BOŠNJAK, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem.”– Alija Izetbegović.

Udruženje “Mi se sjećamo Genocida u Bosni, 1992-95.”

Memorial stone in Potocari in remembrance of 8,372 victims of the July 1995 Srebrenica Genocide - the first case of internationally legally recognized act of Genocide on European soil since the end of World War II.

Memorial stone in Potocari in remembrance of 8,372 victims of the July 1995 Srebrenica Genocide – the first case of internationally legally recognized act of Genocide on European soil since the end of World War II.

By MENACHEM Z. ROSENSAFT
Jerusalem Post

The author teaches about the law of genocide at the law schools of Columbia and Cornell universities. The son of two survivors of Auschwitz and Bergen-Belsen, he is the general counsel of the World Jewish Congress and editor of God, Faith & Identity from the Ashes, Reflections of Children and Grandchildren of Holocaust Survivors (Jewish Lights Publishing), available December 2014.

“The way we perceive, understand, interpret and memorialize the Holocaust will inevitably change as the event recedes into history. Even today, other genocides that have been perpetrated since – Rwanda, Bosnia, Darfur – place it in a different context than was the reality in 1945 when the Nazi death and concentration camps were liberated, or even in 1988 when the United States at long last ratified the Genocide Convention. Read the rest of this entry »

Bošnjakinja Muniza Oprašić (71) povratnica u selo Okruglo kod Višegrada i dalje se bori sa pravnim apsurdnom prema kojem mora platiti preko 20.000 KM Srbinu Mladenu Jokiću koji je bespravno koristio njenu kuću od 1995. do 2002. godine.

Naime, prema odluci Osnovnog suda u Višegradu sutkinje Slavice Kovačević, i dopisu od 24.09.2014. godine nana Muniza morat će platiti 8.816,26 KM kao i dodatne sudske troškove i kamate koje prelaze preko 12.000 KM Mladenu Jokiću. Ovo je očita diskiminacija Bošnjaka i jedna od mnogih diskriminacionih presuda od strane sudova u Republici Srpskoj. Read the rest of this entry »

This article appeared originally in Norwegian on the website of VG Nyheter on Sunday 21.9.14 as a part of the debate about the controversial decision to award the prestigious Ibsen Award to Peter Handke. Written by Norway´s honorary consul to Bosnia and Herzegovina; Ivar Amundsen. Translated by Bosnien Bloggen.

Peter Handke

Peter Handke

Peter Handke has declared himself as an unabashed supporter of the Serbian fascism that led to the wars in the Balkans after the dissolution of Yugoslavia in the early 90s. He doted to the Serbian president Slobodan Milosevic and the Serbian leader in Bosnia, Radovan Karadzic. Both were predominantly responsible for the carnage in Bosnia that took over 100,000 lives and both were sent to Criminal Tribunal in The Hague. Handke visited Milosevic in prison there and hailed him later in a speech at his funeral. Read the rest of this entry »

Autor: Amir Halep

Karta BiH / Karta Bosne i HercegovineOsnovni elementi etničkog identiteta svih naroda pa i Bošnjaka jesu zajednička kultura i tradicija te zajedničko porijeklo. Bošnjaci su narod koji je više stoljeća bio porobljen te je tokom perioda ropstva autohtona bošnjačka kultura i tradicija bilo izložena zatiranju tako da su Bošnjaci nakon što su (konačno) izvojevali slobodu jedno vrijeme lutali i tražili svoj (dobrim dijelom izgubljeni) narodni identitet. Svojevremeno je nobelovac Ivo Andrić rekao: „Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da takav narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.“ Ovaj Andrićev citat veoma dobro opisuje stanje uma bošnjačkog naroda nakon višestoljetnog ropstva. U ovom procesu lutanja i traženja svoga identiteta Bošnjaci su jedno vrijeme svoj etnički identitet vidjeli kao religijski identitet tj. smatrali su da isključivo muslimani mogu biti Bošnjaci. U tome smislu npr. Alija Isaković je izjavio: „Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac. To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati.“ Takvi potpuno neispravni stavovi još uvijek provejavaju u bošnjačkim intelektualnim krugovima, premda je danas već svima jasno da Bošnjaci svoj identitet grade na svojoj tradiciji i kulturi, a ne na bilo kojoj religiji. Istini za volju, gradnja narodnog identiteta utemeljenog na religiji je karakteristika i nekih naroda iz bošnjačkog susjedstva, te nevedeni (pogrešni) stavovi imaju svoje opravdanje u ovome fenomenu, ali Bošnjaci su smogli snage da prevaziđu primitivizam svojih susjeda te da svoje uzore traže u nastojanjima naprednih naroda Evrope. Read the rest of this entry »

Krst na Zlatištu iznad Sarajeva

Krst na Zlatištu iznad Sarajeva

Na Zlatištu iznad Sarajeva jutros je osvanuo spomen-krst, izjavio je Srni predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske i lažni logoraš Branislav Dukić.

Time su potvrđene višegodišnje najave da će ova provokacija građana glavnog grada BiH biti realizirana, uprkos činjenici da je upravo sa Zlatišta tokom srpske agresije na našu zemlju napadano Sarajevo.

Branislav Dukić je rekao da je Savez logoraša Republike Srpske ispunio ranije dato obećanje o podizanju spomen-krsta na Zlatištu, čime su na najbolji način demantovane sve moguće spekulacije o odustajanju od njegovog podizanja, prenosi SRNA. Read the rest of this entry »